Budućnost je u našim rukama

Kažu kada se piše, lakše se prenose osjećaji i dojmovi, no ja trenutno ne znam što napisati… Prvo, iznimno mi je drago što sam mogao biti dio ovoga projekta i što je mi je to bio najljepši završetak moje srednje škole i jednog poglavlja života. U ova tri tjedna svašta mi se dogodilo, svi osjećaji i iskustva su bili pozitivni. No najvažnije je ono što mi sami naučimo i ponesemo sa sobom kući. Ja nosim nova prijateljstva, puna memorija novih slika i sjećanja, i meni najbitnije nova poznanstva o sebi. Ovo putovanje uvelike mi je pomoglo otkriti sebe, moje granice, moju slobodu koju do sada nisam ni znao da negdje tolika sloboda postoji, osjećaj kao da lebdiš u nebu dok uživaš u predivnome suncu i povjetarcu. Shvatio sam neke stvari, karakterno sam sazreo i da je nekada bolje solo nego s nekime. Moram izdvojiti putovanje u Mijas. Najbolje putovanje koje ću pamtiti dok sam živ. To selo, osjećaj slobode, mira i spokoja su samo neke od stvari koje sam tamo iskusio. Tko zna možda se i preselim

  Malaga je donedavna bilo samo ime grada koje smo spominjali na satima geografije, i nisam se nadala da ću ga ikada posjetiti. No zahvaljujući projektu „Budućnost je u našim rukama“ Malaga je puna tri tjedna bila moj dom. Prijepodne sam s prijateljima odlazila na praksu u Hotel Parasol Garden. Radila sam po prvi puta kao recepcionarka i bilo mi  je super, jer su me svako jutro zaposlenici hotela dočekali sa smiješkom na licu. Rad na recepciji naučio me puno toga  npr. kako komunicirati s gostima, snalaziti se u stresnim situacijama i kako koristiti svoje dosada stečene jezične vještine. Osjećala sam se odlično kada sam gostu mogla pomoći s nekim pitanjem ili nekim problemom ne samo na engleskom već i na španjolskom (iako sam se ponekad baš sprtljala) jeziku. Zaposlenici hotela bili su susretljivi i strpljivi.  A što reći o Malagi? Malaga je divna, jer mi je uzvratila šarenilom boja, suncem, drvećem naranči, odličnim restoranima, znamenitostima kao što su tvrđava Alcazaba i  tvrđava Gi