Sevilla by Leona Rihter

Blog by Leona

Iako mi nije prvi projekt, isto kao što mi nije prvi projekt u Španjolskoj, idalje će mi ostati u lijepom sjećanju. Prije puta bila sam jako uplašena. U glavi su mi bila samo pitanja "Što ako se izgubim u velikom gradu?", "Što ako ne budem dovoljno dobra za posao koji odrađujem?", "Što ako se ne svidim novim ljudima koje ću upoznati?". Strahovi su prestali čim smo sletili. Sve je bilo pod kontrolom i jedva sam čekala istraživati Sevillu i biti spremna na posao. Prvi tjedan prakse bio je jako naporan i samo sam čekala da praksa završi što prije, no nakon prvog tjedna sam shvatila kako to uopće nije toliki napor i da sam zapravo uživala radeći s gostima. Mislila sam da posao s ljudima nije za mene, jer sam uvijek imala tremu prije no što bi pričala s nepoznatim ljudima, ali prešlo mi je u naviku i jedva sam čekala komunicirati i objašnjavati gostima najbolje što mogu. Naravno bilo je puno ljudi koji stvarno nisu poznavali engleski jezik, ali ako radiš s takvim ljudima svaki dan postati će ti navika u znat ćeš se sporazumjeti.  Vještine komunikacije će mi uvijek trebati ako se mislim baviti ovim u budućnosti, zato mi je jako drago što sam savladala to u mladim danima. Kao što sam rekla na početku, mislila sam si što ako se nekom ne svidim, no zapravo je bilo skroz suprotno, učenici koji su sudjelovali u praksi sa mnom, boli su jako druželjubivi i spremni pomoći. Shvatila sam da puno toga djelim zajedničkog s nekima od njih i zbog toga mi je bilo jako drago. Naš smještaj u Sevilli je bio stvarno savršen, dobili smo sve što smo trebali i nije bilo nikakvih prigovora. Obožavala sam naše razgovore na terasi koja će mi uvijek donositi osmijeh na lice kada se sjetim. Španjolska je općenito za mene predivna država, ali Sevilla i njihova kultura bila je stvarno "breath taking". Tradicionalna hrana, plesovi, stilovi građenja sve mi je to ostavilo divan dojam. Znala sam da će našem putovanju jednom doći kraj i jako mi je to bilo teško prihvatiti. Bilo mi je žao ostaviti sve te moje navike tamo i otići zauvijek. U tri tjedna smo se jako dobro znali snaći po gradu i to će mi jako nedostajati. Naše brojanje stanica jer ih nismo znali izgovoriti, šetnje po gradu na večer, sunce koje grije čak i po zimi, ulice koje nisu ni toliko bitne, ali su meni ostale u sjećanju zbog lakšeg snalaženja. Najviše će mi nedostajati društvo i uživanje cijeli dan. Ova praksa me naučila kako raditi u drugačijim okolnostima, jer iako bi svaki hotel trebao imati ista pravila, svatko ima svoje običaje i meni će ti običaji pomoći da se lakše prilagodim ostalim radnim mjestima. Uvijek ću pričati ljudima o ovom iskustvu i prisjećati se tih lijepih trenutaka. Tako ću poticati ostale učenike da se prijavljuju jer je ovo najljepše iskustvo dok si mlad.